Hirurško lečenje

Hirurško lečenje

Hirurško lečenje se sprovodi nakon maksimalnog medikamentoznog tretmana i odgovarajućih dijagnostičkih procedura. Ova vrsta hirurgije u predhodne tri decenije je doživela veliki napredak. Ono se ogleda u razvoju novih operativnih tehnika koje je pratio tehnološki napredak.

Ugradnja aeraciono-drenažnih cevčica

Najčešće izvođena operacija u opštoj anesteziji ne samo u našoj zemlji, već i u celom svetu je ugradnja aeraciono - drenažnih cevčica. Hronični sekretorni otitis koji zahvata predškolsku populaciju je oboljenje zbog koga se u najvećem broju slučajeva izvodi ova intervencija. Svi ovi pacijenti prolaze proces dijagnostike koja podrazumeva audiometriju (ukoliko uzrast pacijenta dozvoljava), timpanometriju i pneumootoskopiju. Kod svih se preoperativno sprovodi medikamentozni tretman koji često traje i više meseci. Predlog o neophodnosti operacije daje otohirurg i audiolog. Operacija nosi minimalnu operativnu traumu i u ogromnom procentu donosi izlečenje. Uobičajeno je da se u istom aktu odstranjuje treći krajnik. Mali broj slučajeva zahteva ponovnu ugradnju nakon godinu ili više. U postoperativnom toku nema ograničenja sportskih aktivnosti karakterističnih za dečiji uzrast – sportova sa loptom, borilačkih, zimskih, vodenih i dr.

Repozicija puknute bubne opne - Repositio membranae tympani

Do oštećenja bubne opne dolazi kod naglo nastalog povećanja pritiska vazduha u spoljašnjem slušnom hodniku ili direktnom mehaničkom silom pri korišćenju različitih predmeta za čačkanje uva ( štapića, ukosnica) ili stavljanjem različitih biljki u svrhu lečenje upala uva. Naglo nastali pritisak u spoljašnjem slušnom hodniku događa se prilikom udarca u uvo otvorenom šakom, uspinjanja avionom, dubokih zaranjanja u vodu ili boravkom u barokomori.

Hirurška repozicija oštećenih delova bubne opne podrazumeva njihovo vraćanje u prvobitni položaj. Nakon operacije uvo se tamponira sterilnim materijalom i ne kvasi se. Veličina i mesto rupture dobrim delom određuje potrebu za hirurškim lečenjem. Vreme od dana  povrede do dana operacije je od presudnog značaja za uspeh lečenja. Mogućnost za potpunim zarastanjem se znatno smanjuje ukoliko se ne interveniše u prvih 8 dana.

Stapedoplastika

Otoskleroza je bolest unutrašnjeg uva koja postepeno, u dugom vremenskom periodu dovodi do slabosti sluha koju nazivamo provodnom. Provodnom jer je prenos zvuka kroz srednje uvo, delom onemogućen zbog slabije pokretljivosti uzengije (stapes) jedne od tri slušne koščice ( čekić, nakovanj, uzengija – malleus, incus ,stapes ). Operativna tehnika kojom se rešava opisani problem naziva se stapedoplastika i spada u grupu mikrohirurških tehnika. Kao i ostale mikrohiruške procedure zahteva vrhunsku obučenost hirurga i odgovarajuću opremu. Povoljan ishod operacije, što je najčešći rezultat, donosi veliko i trenutno olakšanje za pacijenta čiji se socijalni kontakt, a time i sveukupni kvalitet života podiže na znatano viši nivo. Suština operacije je uklanjanje stapesa i njegova zamena stapes protezom. Kroz istoriju stapedoplastike menjali su se materijali i oblici stapes proteza (fluoroplastične, čelične, teflonske). Danas se najčešće implantiraju titanijumske stapes proteze. Operacija se izvodi u lokalnoj, intravenski potenciranoj anesteziji, koja omogućava komunikaciju hirurga i pacijenta tokom operacije i orijentacionu proveru uspeha već u operacinoj sali.

Titanijum stapes proteza

Fiksirana proteza za inkus

Timpanoplastika - Tympanoplastica

Timpanoplastika je zajednički naziv za veliki broj mikrohirurških operacija kojima se rešavaju oboljenja srednjeg uva, najčešće hronična zapaljenska sa ili bez holesteatoma. Najčešći razlog su hronična zapaljenska oboljenja srednjeg uva, sa i bez holesteatoma. Cilj je uklanjanje patološkog procesa i poboljšanje sluha. Naročitu pažnju zahtevaju pacijenti sa holesteatomom koji ima sposobnost širenja ka okolnim strukturama srednjeg uva. Njihovim razaranjem nastaju komplikacije – perforacija bubne opne, prekid lanca slušnih koščica, oštećenje ličnog žica, zapaljenje moždanih ovojnica, zapaljenje moždanog tkiva, stvaranje apscesa mozga i dr. Pravovremenom dijagnozom holesteatoma i timpanoplastikom sprečava se njihovo nastajanje. Druga grupa zapaljenskih oboljenja srednjeg uva bez holesteatoma nosi manji rizik za pojavu navedenih komplikacija. Povremena sekrecija iz uva, često neprijatnog mirisa i oštećenje sluha su zajednička karakteristika obe vrste zapaljenja.

Timpanoplastika se izvodi u opštoj anestezji, zahteva timski rad, vrhunsku obučenost hirurga, adekvatnu opremljenost i mikroinstrumentarijum. U predhodnim decenijama postoji stalni napredak u svim oblastima mikrohirurgije srednjeg uva, od kvaliteta mikroskopa preko materijala koji se koriste u rekonstrukciji do obučenosti otohirurga.

Kohlearni implant ( veštačko uvo ) Implantatio cochleae artefitialis

Za najteža oštećenja sluha i gluvoću u indikovanim slučajevima rešenje je kohlearna implantacija. Operativni zahvat podrazumeva ugradnju visokosofisticiran implant u unutrašnje uvo koji ima za cilj direktnu stimulaciju slušnog nerva čija očuvanost je najvažniji preduslov za uspeh operacije. Na taj način se zaobilazi oštećeni centar za sluh (kohlea) i pravi jedna vrsta premošćavanja (by pass). Implant se satoji od spoljašnje i unutrašnje jedinice. Kandidati za ovu vrstu hirurgije su i deca i odrasli, a vreme od nastanka oštećenja sluha do kohlearne implantacije je važno za uspešnu reabilitaciju.

Implantaciji predhodi detaljna dijagnostika, a odluku donosi tim sastavljen od otohirurga, audiologa, neurologa, psihologa i defektologa. Kolika je važnost samog operativnog zahavata toliki je i značaj pravilnog odabira kandidata za operaciju i rehabilitacije posle operacije koja traje više meseci.

   

Hronično zapaljenje srednjeg uva sa i bez holesteatoma

Hronično zapaljenje srednjeg uva sa holesteatomom

 Timpanoplastika zbog dekompresije ličnog živca

 N- n.facialis ( lični živac) TA-tegmen antruma ( krov uva)

 PCW – posterior canal wall – zid spoljašnjeg slušnog hodnika

Labirintektomija (Labyrinthectomia)

Operacija kojoj je cilj destrukcija unutrašnjeg uva naziva se labirintektomija. Izvodi se kod pacijenata sa odmaklim stadijumom Mnijereove bolesti kod kojih medikamentoznom terapijom nije postignut zadovoljavajući rezultat. Takvi pacijentii pored maksimalne medikamentozne terapije svakodnevno imaju višesatne tegobe u vidu vrtoglavice, kao i mučnine koje ih toliko onemogućavaju u svakodnevnom funkcionisanju da ne mogu samostalno hodati ulicom, raditi i sl. Povoljan efekat je povlačenje tegoba, a nepovoljan oštećenje slušne funkcije o čemu se pacijent obaveštava pre operacije.

Labirint

Miringoplastika

Operacija kojom se rešava perforacija bubne opne naziva se miringoplastika. Cilj je zatvaranje komunikacije srednjeg uva sa spoljašnjom sredinom, sprečavanje infekcija uva i poboljšanje sluha. Po pravilu je deo predhodno opisane timpanoplastike, a u indikovanim slučajevima izvodi se kao samostalna operacija. Defekt bubne opne se zatvara mišićnom fascijom, pokosnicom i sličnim materijalomod samog pacijenta. Posle operacije uvo se tamponira silastičnom materijalom koji ostaju u spoljašnjem slušnom hodniku 8 dana, a njihovo odstranjivanje je bezbolno prilikom otomikroskopije bez anestezije. Postoperativni tok je bez bolova.

Perforacije bubne opne koja se rešava miringoplastikom

Otokliza – Otoclysis

Korekcijom odstojećih ( “ klempavih “) ušiju postiže se povoljan i estetski, ali i psihološki efekat. Nekoliko operativnih tehnika ima za cilj korekciju ugla koji zaklapa uši sa zaušnom kosti. Kod dece se izvodi u opštoj, a kod odraslih u lokalnoj anesteziji. Postoperativni tok je praćen bolovima niskog intenziteta koji prestaju, ako ima potrebe primenjuje se uzimanje oubičajenih analgetika.